Teorija koja prkosi svakoj logici
Prema autorima, ljudski DNK nije samo biološka struktura već i “biofrekvencijski dekoder”, sposoban za komunikaciju s nepostojećim kvazikristalnim algoritmima izvanzemaljskih strojeva. Drugim riječima, naše tijelo navodno nosi ključ za aktivaciju tehnologija koje nikada nisu zabilježene ni u jednom laboratoriju. Sama teorija počiva na pretpostavci da svijest i materija djeluju kao sinkronizirani sustavi u višedimenzionalnim prostorima!
Eksperimenti s predmetima iz smeća
Naš istražiteljski tim došao je do zanimljivih podataka o samim eksperimentima. Prema službenom izvještaju, korišteni su potpuno obični predmeti: stara mikrovalna pećnica, antena od radija marke “Tesla” i mokar kišobran. Ispitanici, njih ukupno 42, sjedili su u prostoriji i promatrali predmete dok su istraživači navodno mjerili njihovu “emocionalnu plazmu”. Instrument korišten u istraživanju, Quasi-Temporal Synchrotron Amplifier (QTSA), nije registriran ni u jednom patentnom uredu, niti ga je itko osim autora ikada vidio.
Rezultati koji su sami sebe uništili
Posebno intrigantan dio rada odnosi se na podatke koji su, kako tvrde autori, “spontano nestali”. Tablica u kojoj su bili zabilježeni rezultati navodno se samouništila u 3:14 ujutro, ostavivši iza sebe tek papir pun izblijedjelih linija i točkica. Autori ovaj događaj interpretiraju kao dokaz da je sama priroda podataka “previše napredna” da bi opstala u našoj dimenziji. Na prvi pogled, to zvuči kao dramatična metafora, no autori je predstavljaju kao činjenični opis znanstvenog fenomena.
Grafički prikazi: mnogo buke ni za što
Članak sadrži nekoliko grafova i dijagrama, od kojih nijedan nema jasno objašnjenje. Jedan grafikon prikazuje navodnu povezanost ljudskog keratina i kvazikristalnih algoritama, no osi nisu označene, a vrijednosti se sastoje od nasumičnih brojeva i crtica. Drugi grafikon, naslovljen “Spontano urušavanje eksperimentalne tablice”, sadrži tek niz simetričnih linija koje izgledaju kao da su nacrtane rukom djeteta. Ipak, autori ih predstavljaju kao revolucionarne dokaze nepostojeće znanstvene paradigme.
Stručni komentar koji zbunjuje
Naš tim stupio je u kontakt s prof. dr. sc. Aureliusom von Krivuljom, dobitnikom Nobelove nagrade za nepostojeću fiziku, koji je cijeli rad komentirao na sljedeći način:
“Ako su rezultati nevjerojatni i neponovljivi, to znači da ih ne možemo pogrešno interpretirati. U tom smislu, ova studija predstavlja apsolutni trijumf nelogike. Nema dokaza, nema pogrešaka – sve je savršeno apsurdno.”
Njegov komentar, iako potpuno besmislen, savršeno se uklapa u ton samog istraživanja.
Kritike iz znanstvene zajednice
Razgovarali smo i s nekoliko stvarnih znanstvenika koji su željeli ostati anonimni. Njihove reakcije kreću se od smijeha do nevjerice. “Ovo je poput kombinacije satire i loše znanstvene fantastike”, rekao je jedan fizičar s Instituta Ruđer Bošković. Drugi je dodao: “Činjenica da netko ulaže vrijeme u pisanje ovakvih radova možda govori više o psihologiji autora nego o znanosti.”
Zaključak bez smisla
Na kraju, autori studije iznose zaključak koji se svodi na tvrdnju da njihova otkrića dokazuju ništa i sugeriraju sve. Tvrdnja je da se time otvara novo područje znanosti – apsurdna astrotehnologija – disciplina koja ne može biti primijenjena ni na što konkretno, ali stvara osjećaj duboke važnosti među onima koji je proučavaju.
